GLAS POEZIJE
 22.1.2012.    Evica
Komentiraj ovu vijest 
Isijava misao,
zatrpana daljinama.
Pretvara se jutro
u zlatokosu muzu.
Drhte neke čudnovate
slike
ispod trepavica.
Koraci što tutnje 
na bijelim obrisima
platna,
otvaraju mi
već zaboravljene
prozore
djetinjstva.
Ispod listova
žutih suncokreta
snivaju leptiri.
GLAS POEZIJE
 22.1.2012.    Evica
Komentiraj ovu vijest 
Ni tebi ni meni
noćas se ne spava
A pravimo se tobože 
jako umorni
Ni tebi ni meni
nije jasno sve to
A ipak se u mraku
dodirujemo
Ni tebi ni meni
ne trebaju riječi
Sve je rečeno
u ljubavnoj šutnji
URONJENA U MISLI
 22.1.2012.    Evica
Komentiraj ovu vijest 
Vrijeme nepomićno stoji
na obali dalekih čežnji
Vrata tihih koraka
ostaju zaključana
u dubine srca
Nataloženi ponos
svjetleće noći
uznemireno drhti
u kosi
Na dlanovima
savitljivih breza
ocrtava se strah
brzih rijeka
Uronjena u misli
pretačem dah
u već poznate 
drhtaje
Skrivam znatiželjne ruke
da ne ostanem
oslikana
u ponoru traženja
PRIJATELJU
 17.1.2012.    Evica
Komentiraj ovu vijest 
Ni osmijeh se nije
zaustavio na licu
kao da su samo sjene
skrivene tuge
plesale po njemu
Slomljeni hod
teških koraka
još ima tragove
u prašini parka
U srcu mu nije
svjetlila nada
previše dobrote 
dijelio je
Sebi je ostavljao 
mrvice sjećanja
na slavne dane
blistavih godina
Više ni vjetar
u kosi mu ne spava
mrtve su zore
u očima
SKORO ĆE PONOĆ
 31.12.2011.    Evica
Komentiraj ovu vijest 


U oku mi sjaj
tek probuđenih zvijezda
Rumenilo riječi
rasutih u njedrima
Zadihanost koraka
ispod brezinih sjena
Na ispruženom dlanu
odsjaj zalutalih
krijesnica
Dijeli nas samo
maleni korak
do ponoći
Skrivene ispod
tamnih skuta
zalepršat će prve
tratinčice
u osmijehu noći
Darove srca
ostavit ću pticama
u baletnom letu
nek nose moj pjev
© Evica Kraljić 2002-2015. Sva prava pridržana. Designed & developed by Igor Kraljić