Predgovor

Sigurno je da nitko od ljudi ne izmiče iskustvu patnje i zla u sebi i u prirodi, a napose ne izmiče problemu moralnog zla. Odakle zlo dolazi? Čini se da mu je korijen u zloporabi ljudske slobode. Ne mora se raditi o namjernoj zloporabi samo pojedinih ljudi, nego zlo može uzrokovati i čovječanstvo kao takvo. Dovoljno je samo prisjetiti se zajedničke odgovornosti gotovo svih ljudi za stalno zagađivanje zemlje, zraka i vode, a posljedice tog nemara ili zloće osjećaju na vlastitoj koži i krivi i nevini – sadašnje ali i buduće generacije.
Nekada zlo toliko uzme maha da se čini kao da je Bog odsutan i kao da je nesposoban spriječiti ga. A onda se kao vjernici sjetimo da Bog nije svoju svemoć očitovao nikakvim spektakularnim smaknućima ili uništenjima zločinaca, nego upravo suprotno: dragovoljnim poniženjem i uskrsnućem svoga Sina Isusa Krista. Bog zlo ne pobjeđuje silom, nego ljubavlju, odnosno praštanjem, pomirenjem, solidarnošću s čovjekom patnikom, s onim koji u vlastitom tijelu osjeća sve ono što je Krist pretrpio.

Nije samo ratno vrijeme ono koje daje prigodu “svakoj zvijeri da ostavi svoj trag”, nego se i u miru čovjek prečesto nalazi pred tajnom zla i patnje. Pred tim i takvim problemima, strahovima i križevima, ma koliko čvrsta, vjera može biti stavljena na tešku kušnju. Konkretni svijet u kojemu živimo čini se da često nije u skladu s onim o čemu nam vjera govori; iskustvo zla i patnje, nepravdi i smrti kao da prkose Radosnoj vijesti. Iskustvo ljudske zlobe, pa i vlastite, kao i one nenamjerne, može uzdrmati vjeru i staviti je na veliku kušnju.

U trenucima patnje svakom čovjeku najviše pomažu svjedoci vjere. Ne moraju to biti samo svima znani heroji, veliki sveci, odlični ljudi, koji nam već ionako izgledaju nekako nestvarno i nedokučivo, nego su to najčešće obični svakodnevni muževi, žene, mladi, djeca i starci.

Mnoga svjedočanstva patnje, izazvane ratom i poratnim nedaćama, koja su sabrana u ovoj knjizi, mogu Vam pomoći u razumijevanju osjećaja stradalnika Domovinskog rata. Knjiga Vam može pomoći i u rastu u vjeri da su patnja i križ, tj. svaka vrsta trpljenja, obdareni Božjim blagoslovom za onoga tko ih nosi i podnosi kao Božji dar, koji ima za cilj pročišćenje duše. Nositi križ skupa s Isusom siguran je izvor blagoslova, vječne sreće i nade u uskrsnuće.

Iako neka američka istraživanja pokazuju da je terapija pisanja ili govorenja o stresnim i o tragičnim događajima veoma djelotvorna u liječenju bolesnika opterećenih različitim traumama, ipak autorica ove knjige, odnosno serije različitih životnih priča, objavljenih tijekom nekoliko godina u katoličkom mjesečniku »Veritas«, nema izravno tu, terapeutsku, namjeru ili cilj. Želja joj je progovoriti o osobama i o njihovim životnim sudbinama. Radi se uglavnom o običnim ljudima koje su pritisnule životne nedaće i različiti križevi. Autorica želi ujedno potaknuti na osjećaje solidarnosti, ali i na djelotvornu ljubav prema onima čiji je život obilježen brojnim patnjama. Solidarnost misli, osjećajâ i činâ može samo usrećiti sve one koji se upuste u tu avanturu, a autorica ove knjige svjedok je tog iskustva.


Marko Puškarić, glavni urednik »Veritasa«



© Evica Kraljić 2002-2020. Sva prava pridržana. Designed & developed by Igor Kraljić