Čekao si me večeras
 a na dlanu su ti padale prve zvijezde
 što okrugli mjesec tkao je za nas
U večeri budnih sanjara
tražio si neke davne riječi
koje bi noć još jednom izlistala
ispod žutih svjetiljki
hladnog grada
S rukom u džepu tvog kaputa
šetali smo mislima
po zbrkanim svjetlima nebodera
Upijali prvi krik
razbacanih mirisa zaleđenih čempresa
Na tren je mjesec spustio sebe
na staklastim zrcalima rijeke
koja se žurnim pjevom spaja
sa snježnim godinama davno ocvalog
djetinjstva
Plačem ti na kragni kaputa
sleđenim suzama klizim niz
obraze tvoje
Sretna zvijezda pala je iznad nas
u nečiji tuđi zagrljaj
Dok sam ja ostala zauvijek
usidrena na dlanove tvoje
gdje ću i poslije prvih svitanja
biti tu za tebe
Spremna prelistati još
mnoge noći i godine
s mjesecom i zvijezdama
svake nove večeri poredanih
iznad uzglavlja naših buđenja