Evica Kraljić - "Ja neka ti budem samo pjesma i ništa više"

Blog

ZA DAN GRADA 8.12.2015

7.12.2015.

Evica

VOLJENI MOJ GRADE,

GRADIŠKO MOJA NOVA!

Zora što te iz sna budi,

što ti rosom svako jutro ulice ljubi,

Sunce što te grije, što ti zelene grane usnama dodiruje,

Ruke slikara što ti ljepotu rišu, priče pjesnika što o tebi pišu,

Svih ljudi što uranjaju u srce tvoje, želja je ista:

Da ne budeš sjena, zabačena pjesma zaboravljena,

Već nama ponos i dika,

Draga naša Nova Gradiška.

Moj prvi plač, u tebi se razlio,

Moj prvi korak, na tvom je tlu tragove ostavio,

Gradiško moja Nova, zavičaju djetinjih snova!

U albumu tvog trajanja, moja su sjećanja.

U prolaznosti godina, mladost istočena.

Isprepletenih ruku, ti i ja, grade moj,

Ljubavi u srcu brižno čuvana,

Ne damo se rukama zaborava.

Grade moj ljubljeni, prostirko divnih uspomena!

Hrabri me brižnost svete Terezije Avilske,

Dok srcem zaštitnice, nad tobom bdije.

I bezgrješne Djevice Marije

Što svakodnevno na molitvu zovu,

Na MIR za Gradišku moju Novu!

U danima kad su te razarali, moje srce je pjevalo:

Nova Gradiška će živjeti i poslije Domovinskog rata,

Neće je uništiti, ni tisuće granata.

Nova Gradiška će biti, za nas uvijek ista,

Jer se za nju bori, tisuće gardista…

Ispod zelenog Psunja, uljuljana pjesmom trava,

U naručju Slavonije, Nova Gradiška spava!

Grade moj ljubljeni, Gradiško moja Nova,

Pjesma si mnogih srca što negdje drugdje se bude,

Što mislima i molitvom, svoj grad ljube…

I oni daleki, i mi bliski, u ljubavi smo tebi odani,

Jer ti si u srcima svih ljudi, ti si grad postojani!

Kad danas sunce pođe domu svome,

Kad zvijezde upale fenjere zlatne,

Bit ćeš staza koraku mome

Što ulicama šeće u sate kasne.

I bit ćeš pjesma davno satkana u molitvi ne zaborava.

Jer, Nova Gradiška opet živi, ozelenio je park,

Svanulo novo je Sunce, toplo, na svaki prag…

Nova Gradiška opet živi, sa zvonika zvoni na Mir,

Srušili ga – uspjeli nisu, zlotvori!

objavljeno FB Pisci i književnost

30.11.2015.

Evica

Božić je

najsjajnija zvijezda koja svake godine

stiže u naša srca.

I stoljetnim tragovima svoje ljubavi

iznova oživi Isusovo rođenje u nama.

Božić je

najdragocjeniji dar u kojem se Isus

cijelim svojim bićem predaje svima,

korača uz nas, hrabri nas i bodri,

tražeći ono najbolje u nama, našu dobrotu

kojom ćemo duhovno nahraniti nečije prazno srce.

Božić je

prekrasna svjetiljka Marijine nježnosti

kojom nam obasjava put do Svoga Sina.

Kad pokucamo plahi i ranjivi na Njegova vrata,

čudesno Srce Isusa, ljubavlju za nas kuca.

Božić je

pjesma radosti koja se izvija iz naših srca,

Osmijeh kojeg darujemo svima oko sebe,

Dobrota koja nam sja na licima,

Nježnost koju poklanjamo prijateljima,

Suza radosnica zbog svih koji nose Isusa u sebi.

Božić je

svaki dan u kojem učinimo nešto dobro.

Svaki dan u kojem odvojimo maleni trenutak

za osamljene, izgubljene, napuštene,

za ljude bez ljubavi!

Božić je

kad ti srce radosno treperi dijeleći sebe drugima.

NA KRAJU DANA

3.10.2015.

Evica

Zatrpana treperavom

svjetlošću

kreštave tmine

Uronjena na krilima

znakovitih krugova

ploveće mjesečine

Podatna svilenim

rukama

tamnokose noći

Prepuštena nevidljivim

čuvarima snova

Iskrim

samotnim puteljcima

sutona

Sljubljena u raskoši

tvojih

baršunastih koraka

GOSPI

16.8.2015.

Evica

Izlila sam sebe

kroz molitve Tvoje

Pustila dugu

da iznad mene cvijeta

Milost Tvoja

otvorila mi vrata

Ni kucati ne moram

Ti me razumiješ

Spuštam srce

na pladnju

blagosti Tvoje

Ispred mojih koraka

dvorac ljubavi

Ti za mene

sagradila si

Prosjak

22.7.2015.

Evica

Proglašena je za najbolju pjesmu na Međunarodnom natječaju poezije u Subotici.

PROSJAK

Na ispruženom dlanu

naboranih ruku

samo se sunce

smiješi

Nema tragova

nježne dobrote

ostavljenih emocija

bogatih prolaznika

koji baš uvijek ne vide

ispruženi dlan

U očima istrošenih čežnji

mirno putuje

vrijeme

Samo ponekad zatreperi

neki zakašnjeli sjaj

iz nekih boljih dana

I sjeti se prosjak

raskošnih zastora

lijepog života

kad ljudi su bili

samo ljudi

a ne sjene

bez srca i duše

što danas prolaze

ne ostavljajući ni trun

dobrote

na ispruženom dlanu

naboranih ruku

« Prethodna 123 4 5 6 7 8 9...20 21 Sljedeća »

Slatki umor