Riječ urednice

Cjelina našega bića uključena je u percipiranju lirske pjesme.

Susret s pjesnikom proširuje literarni senzibilitet čitatelja i jača emocionalni doživljaj pročitanoga.

Čitanje i radost poučavanja čitanjem pojačava spoznajnu moć poezije. Poezija je vječna, a komunikacija s lirskom pjesmom stvaralački čin.

Dobrodošli u prostore sjećanja, ljepote, čežnje, nemira glazbe o ljubavi. Riječ je o pjesnikinji koja svoje biće pretače u pjesmu i ljubi riječima.

Pjesma TEBI, upravo izriče: »Ja neka ti budem pjesma i Ništa više…«

U mirne sate – zbirka pjesama Evice Kraljić sadrži 100 lirskih ljubavnih pjesama koje se mogu svrstati u 2 međuovisna isprepletka briga – krug TI i krug JA. Oni su povezani zajedničkim nazivnikom – ljubav.

Naviru stalno i isprepliću se snovi, sjećanja, atributi umorna, lomljiva, ranjena, ali i treptava i uznemirena, strasna.

U komunikaciji, u širem pjesničkom kontekstu susrećemo i obraćanje i molbu, zaljubljenost i latice darivanja – želja za predanjem i potpunim sagorijevanjem, potrebu za nečijom blizinom.

I radost i bol, i suze i smijeh – LJUBAV.

Iako u strahu od ranjivosti, samoće, pjesnikinja nosi svoje snove i živi u nadi kako bi »Opet mogla zadrhtati sretnom zvijezdom… i u tebi se usidriti.«

I u mislima »Srce je ispunjeno ljepotom življenja« i snagom probuđene ljubavi. Puna čežnuća, s pogledom u nutrinu svoga bića Evica spas pronalazi u »vječitim treperavim« zvijezdama noći. One ne gasne, kao ni zvijezde (Misao uznemirena).

U miru nemira pjesnikinja piše stihove kratkoga daha, ali ispunjene snagom vjere u nasmijani sutrašnji dan, u ružičaste oblake, u srce probuđeno dodirom ljubavi.

I u tišini sobe, zbrkane joj misli poljupcima smiruje i unosi radost upravo toplina i blizina drage osobe.

I Evica unosi radost u naša srca, radost i snagu vječne ljubavi, radost i bol vječne teme – ljubavne.

»…Skupljam rasute riječi u mislima i prostirem ih u pjesmama…«

Čitavo vrijeme pjesnikinja traga za stapanjem, za zagrljajem, za ljubavlju koja duboko u venama ubrzava kolanje krvi i »tka uzdrhtale strune u srcima«.

Prikovana uz ljubav, ona ne želi (NEĆU), živjeti bez nje!

Za ljubav otvara svoje veliko srce.

Uspjela je Evica, na krilima ljubavi, prenijeti dio svoga BIĆA, od srca k srcu – k nama!

Hvala Evice!