Lirske minijature Evice Kraljić

Još u vrijeme prvih maštanja, prvih osmijeha i suza, na istrgnutom listu iz školske teke rodila se pjesma Evice Kraljić.

Bilo je mnogo pjesama skriveno u školskim torbama... Ostalo je malo onih kojima je pjesma, i kad su odrasli, ostala životni pratilac, potreba i cilj.

Evica je sada žena i majka, radnica i domaćica. Na radnom mjestu, na putu do kuće, u šetnji sa sinom, uz glačanje rublja, iz jednog viđenja svijeta, rađaju se lirske minijature. U pjesmama ove zbirke Evica obračunava s djetinjstvom, djevojčica postaje žena kojoj ljubav znači sve. Ona je nježna i tiha, žena koja voli što voli i ne skriva svoju ljubav. Ona se divi svijetu i sva svoja osjećanja želi podijeliti s vama.

Metafora je osnovno sredstvo izraza u lirici Evice Kraljić. Malo riječi, puno osjećaja. Ako ponegdje i zaluta bol, to je »zbogom« djetinjim sanjarijama i jednom voljenom gradu iz djetinjstva. Napokon i zbirka nosi naziv »Nepovrat«. Za nepovratnim valja pustiti po koju suzu, i bol pretvoriti u nov život. Za Evicu to novo je uvijek ljubav. Ona »živi u pjesmi kao zvijezda u noći, nedokučiva za ruke nepoznate, nestvarna za poglede tuđe«.