Pjesme Evice Kraljić čitaju se u jednom dahu One se ne mogu komparirati, jer su sve dobre i književno vrijedne.
Ovakve pjesme može izrojiti samo osoba koja vidi ljepotu svoga okruženja, kao i slikar koji je kistom prenosi na platno.
Taj doživljaj ljepote Evica iščipkava u stihove.
Tu otkrivamo onaj izričaj, ono pjesničko nadahnuće, koje je Bog samo odabranima podario.
Pjesme su joj sažete i snažne, pune emotivnog naboja.
Čitajući njene pjesme osjetio sam ono zračenje koje pjesnikinja injicira kroz vene do srca, pa se preko srca polako ušulja u dušu.
Tada se pred čitateljem ukaže slika opisana pjesmom.
Tad srce zatreperi i svojom produženom rukom, navlaži oči ili namjesti usta na osmijeh, već prema emotivnosti pjesme, odnosno stanja duše pjesnika u času pisanja.
Stvarnost življenja bitno je čuti srcem, a Evica upravo to čuje i osjeća. Zato su joj pjesme tako nježne, osjećajne i senzibilne.
Ivan Benak, pjesnik.