Ugasio se dan poput opuška tek dogorjele
cigarete
U već prljavoj pepeljari ostala je goruća samo
jedna nit slomljenog ponosa
Užarenim pogledima raspršujem sve skrivene
predjele mašte dok tanka nit ponosa
počinje svoj zavodnički ples
Ne neće me noćas zapaliti taj ništavni bljesak
slatkorječivih obrisa iznad savijenih gnijezda
maštovitih sjećanja
Hladnoćom oka gasim raspršenu vatru u
tvome srcu i ne žalim što će tamna noć
umjesto tvojih ruku grliti samoću prostrtu
na mome uzglavlju i što će mi drhtavo tijelo
prekriti mjesečeve sjene
Po meni gaze stope teških sati i ne znam još
koliko ih ima u istome redu
Znatiželjom srca zavirujem u tvoje tople
dlanove ljubeći dahom miris tvoje kože
Ako te noćas zvijezde sjete kako su nekad
srećom rosile u našim pogledima
zagrli ih mislima i ostani budan
listajući sjećanja