Evica Kraljić - U mirne sate - Riječ uredniceCjelina našega bića uključena je u percipiranju lirske pjesme. Susret s pjesnikom proširuje literarni senzibilitet čitatelja i jača emocionalni doživljaj pročitanoga. Čitanje i radost poučavanja čitanjem pojačava spoznajnu moć poezije. Poezija je vječna, a komunikacija s lirskom pjesmom stvaralački čin. Dobrodošli u prostore sjećanja, ljepote, čežnje, nemira glazbe o ljubavi. Riječ je o pjesnikinji koja svoje biće pretače u pjesmu i ljubi riječima. Pjesma TEBI, upravo izriče: »Ja neka ti budem pjesma i Ništa više…« U mirne sate – zbirka pjesama Evice Kraljić sadrži 100 lirskih ljubavnih pjesama koje se mogu svrstati u 2 međuovisna isprepletka briga – krug TI i krug JA. Oni su povezani zajedničkim nazivnikom – ljubav. Naviru stalno i isprepliću se snovi, sjećanja, atributi umorna, lomljiva, ranjena, ali i treptava i uznemirena, strasna. U komunikaciji, u širem pjesničkom kontekstu susrećemo i obraćanje i molbu, zaljubljenost i latice darivanja – želja za predanjem i potpunim sagorijevanjem, potrebu za nečijom blizinom. I radost i bol, i suze i smijeh – LJUBAV. Iako u strahu od ranjivosti, samoće, pjesnikinja nosi svoje snove i živi u nadi kako bi »Opet mogla zadrhtati sretnom zvijezdom… i u tebi se usidriti.« I u mislima »Srce je ispunjeno ljepotom življenja« i snagom probuđene ljubavi. Puna čežnuća, s pogledom u nutrinu svoga bića Evica spas pronalazi u »vječitim treperavim« zvijezdama noći. One ne gasne, kao ni zvijezde (Misao uznemirena). U miru nemira pjesnikinja piše stihove kratkoga daha, ali ispunjene snagom vjere u nasmijani sutrašnji dan, u ružičaste oblake, u srce probuđeno dodirom ljubavi. I u tišini sobe, zbrkane joj misli poljupcima smiruje i unosi radost upravo toplina i blizina drage osobe. I Evica unosi radost u naša srca, radost i snagu vječne ljubavi, radost i bol vječne teme – ljubavne. »…Skupljam rasute riječi u mislima i prostirem ih u pjesmama…« Čitavo vrijeme pjesnikinja traga za stapanjem, za zagrljajem, za ljubavlju koja duboko u venama ubrzava kolanje krvi i »tka uzdrhtale strune u srcima«. Prikovana uz ljubav, ona ne želi (NEĆU), živjeti bez nje! Za ljubav otvara svoje veliko srce. Uspjela je Evica, na krilima ljubavi, prenijeti dio svoga BIĆA, od srca k srcu – k nama! Hvala Evice! Nada Šerić, prof. |