Evica Kraljić - U mirne sate - Latice darivanja

Stoljećima i stoljećima iz duša pjesnika teku stihovi nadahnuti jednom od najsnažnijih emocija – ljubavlju, tim pokretačem, tim čudom koje nas čini bogatašima bez blaga, a siromasima u bogatstvu, toj erupciji koja nas baca u tokove života mimo ustaljenih zakonitosti.

Nižem kroz vrijeme umjetnike pjesničke riječi: i velikane i one manje poznate. U njihovim stihovima živi ta čudesna magija ljubavi, u tišini samoće te ljubavi sanjaju kao bića.

Stoljeća nisu udaljila osjećaje, ljubav je uvijek i plivala u ljepotama i jecala u bolu.

Uvijek, uvijek isto, a opet uvijek novo.

Ovaj uvod bio je nužan da možemo pravednije i pravilnije ocijeniti ovu zbirku ljubavnih pjesama Evice Kraljić.

Bio je nužan da shvatimo da je trebalo pjesničke hrabrosti da se motivom ljubavi poveže 100 pjesama, a da svaka pjesma živi svojim životom, da se izbjegne stereotip u koji se lako zapadne.

Evica Kraljić je izbjegla te zamke i vodi nas lakim stihom, jednostavnim pijevnim putem u taj svijet.

Prate ga tople, slikovite metafore.

Ona pjeva: »U tebi me ima mnogo više od prolaznosti dana…«, ili »Kazaljke sata ne krate vrijeme…«

Mi tako ulazimo u taj njen pjesnički svijet kao u svoj vlastiti.

Uostalom, tko od nas nije doživio ljubavnu sreću kad smo poželjeli da vrijeme stane ili pak ljubavnu bol, kad smo uzalud pomicali vrijeme naprijed.

»Još je rano da navučem zavjesu zaborava«, pjeva Evica…

Znamo li mi koji je to trenutak ili vrijeme koje nam daje pravo na ljubav, a koje ne.

Odgovor možemo naći u tom bogatstvu emocija koje su našle svoj put u pjesničkom svijetu Evice Kraljić.

Taj nam svijet Evica Kraljić ovom zbirkom, daje na dar.

Primimo ga sa zahvalnošću!